Uvod u knjigu

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su najljepši blagoslovi i najpotpuniji selami na onoga koji je poslan kao milost svjetovima, našeg prvaka Muhammeda, sina Abdullahovog, onoga koji je istinit u obećanju i povjerljiv, te na njegovu porodicu i ashabe, plemenite i blagoslovljene, kao i na one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. Slavljen neka si Ti, o Allahu, mi nemamo drugog znanja osim onoga čemu si nas Ti poučio. Gospodaru naš, pouči nas onome što će nam koristiti, a okoristi nas onim čemu si nas poučio i povećaj nam znanje, blagost i mudrost. Zaista si Ti Sveznajući, Blagi i Mudri. Gospodaru moj, raširi prsa moja, i olakšaj mi zadatak, i odveži uzao s jezika moga, kako bi razumjeli govor moj.

A zatim, zadovoljstvo mi je predstaviti plemenitom čitatelju odabranu zbirku sažetih i sveobuhvatnih riječi plemenitog Poslanika ﷺ, koje sam izabrao iz svoje najpoznatije knjige 'Najizabraniji poslanikovi hadisi' (Safwat al-ahadith al-nabawiyya al-shareefa). To su hadisi oko čije su se vjerodostojnosti složili brojni imami hadiske nauke. Ovo činim nakon uspjeha koji je postigla knjiga 'Safwa', sveobuhvatna enciklopedijska referenca koju me je Allah počastio da sakupim, pripremim, tematski rasporedim i objasnim njene manje poznate termine prije nekoliko godina. Ta je knjiga, Allahovom dobrotom, naišla na prihvatanje i dobrodošlicu u arapskim i islamskim naučnim krugovima širom svijeta, s obzirom na to da sadrži najvažnije i najjače poslanikove hadise u čiju vjerodostojnost nema sumnje zbog konsenzusa hadiskih autoriteta. To su hadisi koji su muslimanu potrebni u njegovoj vjeri i dunjaluku. U knjizi 'Safwa' fokusirao sam se na hadise koji se tiču akide, ibadeta, pravnih propisa, poslaničkih mudrosti, podsticanja na dobro i zastrašivanja od zla, vrlina, opisa Poslanika ﷺ, bontona, nauke, medicine, tefsira, vijesti o iskušenjima i predznacima Sudnjeg dana, opisa Kijameta, Dženneta i Džehennema, te svega što koristi muslimanu u vjeri i životu, uz ostale savjete i pouke. Cilj je bio da to bude lako dostupna hadiska referenca istraživačima i dokumentarna knjiga u kojoj se pojavljuju hadisi oko kojih su se složili imami hadisa, označeni simbolima njihovih najvažnijih prenosilaca, ako Bog da.

To je knjiga koju su pohvalili brojni učenjaci, muhadisi i mislioci, smatrajući je savremenom i cjelovitom hadiskom referencom jer obuhvata najvjerodostojnije hadise, najjačih lanaca prenosilaca i teksta. To je djelo u kojem me niko nije pretekao i slično nije napisano u toj oblasti i na taj način. Nakon četrnaestog izdanja, uvidio sam da ova knjiga, uprkos svom značaju i naučnom statusu kao potpuni indeks za one koji žele provjeriti vjerodostojnost hadisa, uglavnom zanima naučni i intelektualni sloj studenata, učenjaka i muhadisa. Stoga sam, udovoljavajući želji neke naše braće od znanja i vrline koji su tražili sažetak knjige 'Safwa' zbog postojanja određenih ponovljenih hadisa uslijed razlika u počecima teksta, dodatka riječi ili dvije, ili razlika prenosilaca u samim tekstovima uz podudarno ili blisko značenje, odlučio da te ponovljene dijelove izostavim u ovoj zbirci 'Zbir plemenitih poslanikovih riječi'. Ovo je učinjeno kako bi knjiga bila lakša za nabavku i pamćenje onima koji žele učiti napamet, dok se oni koji žele kompletan skup hadisa u čiju vjerodostojnost nema sumnje trebaju vratiti integralnoj knjizi 'Najizabraniji poslanikovi hadisi'. Tako će 'Zbir plemenitih poslanikovih riječi' biti pristupačan različitim profilima studenata i izučavalaca vjerskih i svjetovnih nauka, kako bi se prikazala ljepota hadisa Poslanika ﷺ, njegove sveobuhvatne riječi i sunnet. Kada vjernik, ali i nevjernik ili kritičar, uvidi te riječi, postat će mu jasno božansko nadahnuće kojim je Allah darovao nepismenog Poslanika ﷺ. Ti hadisi čine mudru i izuzetno veličanstvenu cjelinu koja može poteći samo od onoga koga je Allah odabrao da bude milost svjetovima, što potvrđuju riječi Uzvišenog Stvoritelja: 'A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali', dok je on, neka su na njega Allahovi blagoslovi i mir, o sebi rekao: 'Ja sam samo poklonjena milost'. Ovi hadisi potvrđuju ta značenja i podudaraju se s mudrošću, vrijednostima, te plemenitim islamskim i ljudskim moralom, što će cijeniti i poštovati svi pravedni i časni mislioci i učenjaci svijeta.

Također, želio sam ove mudrosti i Muhammedova ﷺ remek-djela usmjeriti našoj braći u dijaspori, pokušavajući ih predstaviti kao svete islamske tekstove. Molim svakoga od njih ko je u mogućnosti da pokuša prevesti ovu knjigu na žive jezike zemalja u kojima borave, kao uvod u predstavljanje gigantske islamske misli kao univerzalne poruke koja nosi milost, ljubav i bratstvo zagovornicima suživota utemeljenog na miru, pravdi i plemenitom moralu.

Budući da sunnet plemenitog Poslanika ﷺ ima jedinstvenu i prepoznatljivu ulogu u izgradnji arapske i islamske civilizacije, te zauzima temeljno mjesto u islamskom zakonodavstvu, došla je jasna božanska naredba o obavezi pridržavanja učenja Odabranika ﷺ. Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: 'Ono što vam Poslanik dâ, to uzmite, a ono što vam zabrani, toga se prođite'. Allah Uzvišeni ga je posebno istakao riječima: 'A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put', te je vjernicima poručio: 'Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje'.

Uzvišeni Stvoritelj je naredio Svome plemenitom Poslaniku ﷺ da dostavi ono što mu se objavljuje, rekavši: 'O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga'. U drugim ajetima, Istiniti pojašnjava da je objavio Mudru Opomenu Svome plemenitom Poslaniku kako bi je ljudima protumačio i objasnio: 'A tebi objavljujemo Kur'an da bi ljudima objasnio ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili'. Istiniti, blagoslovljen i uzvišen neka je On, potvrđuje da je jedna od najistaknutijih osobina vjernika pridržavanje onoga što Allah i Njegov Poslanik odrede: 'Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta'. Uzvišeni također potvrđuje da plemeniti Poslanik ﷺ ne govori po hiru svome, već po uputi božanske objave: 'On ne govori po hiru svome'. Također je naredio vjernicima pokornost njemu, povezujući pokornost Poslaniku ﷺ s pokornošću Allahu Uzvišenom: 'Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će to divni drugovi biti!'. Postoje i brojni drugi ajeti koji podstiču muslimana na slijeđenje učenja Poslanika ﷺ, izbjegavanje njegovih zabrana i pridržavanje njegovog sunneta.

Nema sumnje da je časni Kur'an prvi izvor islamskog zakonodavstva, a da je sunnet Poslanika ﷺ — njegove riječi i djela — drugi izvor. Sunnet pojašnjava propise časnog Kur'ana, specificira njegove opće odredbe, ograničava apsolutne ili tumači sažete. Štaviše, sunnet može samostalno propisati stvari koje se u Kur'anu uopće ne spominju. Zbog tog statusa, učenjaci i imami ovog ummeta posvetili su mu izuzetnu pažnju, trošeći najdragocjenije resurse na njegovo sakupljanje i precizno bilježenje. Nadmetali su se u načinima prikupljanja hadisa i njihovom sistematiziranju prema svojim namjerama i ciljevima, putujući radi njih i posvećujući se njihovom zapisivanju i tematskom razvrstavanju.

To je započelo tako što su plemeniti ashabi čuvali plemeniti hadis u svojim grudima i pohranjivali ga u dubini svojih srca. Utrkivali su se u njegovom pamćenju i provjeravanju, jer im je plemeniti Poslanik ﷺ u početku, tokom prvih dana pozivanja u vjeru, zabranio njegovo zapisivanje iz bojazni da se ne pomiješa s časnim Kur'anom. Kasnije je on, neka su na njega Allahovi blagoslovi, dozvolio pisanje nekolicini ashaba, kao što su Alija ibn Ebi Talib, Ebu Šah i Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhum, a potom i Abdullahu ibn Amru ibn al-Asu, radijallahu anhuma. To je uslijedilo nakon što su mu neki ashabi, vidjevši ga kako zapisuje sve što potekne od Poslanika ﷺ, rekli: 'Zapisuješ li baš sve što čuješ od Allahovog Poslanika, a Allahov Poslanik je čovjek koji govori i u srdžbi i u zadovoljstvu?' On je to spomenuo Poslaniku ﷺ, koji mu je rekao: 'Piši, jer tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, iz njih – pokazavši na svoja usta – ne izlazi ništa osim istine.' To je potvrdio i Ebu Hurejre rekavši: 'Niko od Poslanikovih drugova nije sakupio više hadisa od mene, osim Abdullaha ibn Amra, jer je on zapisivao, a ja nisam.' Zapisivanje Abdullaha ibn Amra ibn al-Asa postalo je poznato među ashabima i nazvali su ga Iskrena zbirka (Al-Sahifa al-Sadiqa). Sve to je bio dokaz brige plemenitih ashaba, radijallahu anhum, i njihove posvećenosti da govore i postupke plemenitog Poslanika ﷺ nauče napamet, dok ih nisu usvojili kao praktični metod i životni sunnet u svakoj prilici. U tome su im pomogli njihovo snažno pamćenje i čista srca, uz činjenicu da je jedan broj njih zapisivao mnoštvo hadisa, tako da je zajednica ashaba u Medini Muneveri predstavljala potpunu sliku prvog islamskog društva koje se čvrsto drži časnog sunneta. Sve to se s ashabima, radijallahu anhum, prenijelo na generacije tabina, čiji su veliki prenosioci predali ovo golemo blago i dragocjene riznice generacijama koje su došle poslije njih.

Kada se islam proširio, a islamska država prostrala i ashabi se razišli po raznim krajevima, javila se potreba za bilježenjem hadisa u cjelovite, klasificirane knjige. Među prvima koji su se posvetili ovom pitanju bio je halifa Omer ibn Abd al-Aziz, koji je izdao naredbu svojim namjesnicima i učenjacima u pokrajinama da bilježe i sakupljaju hadise. Prvi koji su to započeli bili su Ibn Šihab al-Zuhri (umro 124. po Hidžri), Ibn Ishak (umro 151.) i Sufjan al-Tevri (umro 161.). Među najpoznatijim knjigama koje su nam stigle iz tog perioda je Muvetta imama Malika (93–179), zatim Musannef Abd al-Rezzaka (umro 211.), Musannef Ibn Ebi Šejbe (umro 235.) i drugi. Potom je nastupila nova faza u klasifikaciji plemenitog hadisa, u kojoj su neki sakupljali sve što se prenosi od Poslanika ﷺ, pa su sastavljali musnede – knjige koje obuhvataju hadise Poslanika ﷺ s njihovim lancima prenosilaca, bez razlikovanja između vjerodostojnih i ostalih. Među prvima koji su sastavljali musnede bili su imam Ahmed (rođen 164., umro 241.), Osman ibn Ebi Šejbe (156–239) i drugi. Neki su se pak ograničili na sakupljanje samo vjerodostojnih (sahih) predaja, izostavljajući slabe. Prvi koji je klasificirao hadise na ovaj način bio je imam Buhari (256.), zatim imam Muslim (261.), a njihovim putem krenuo je veliki broj istaknutih imama. Potom su se raširila hadiska djela u svim svojim oblicima i vrstama, pa su nastali musnedi, sahihi, suneni, mustedreci, mustahredži, zatim džem'ovi i druge knjige hadisa i hadiske terminologije različitih vrsta i stepena, što je u cjelini kasnije činilo jezgro hadiskih nauka u pogledu prenošenja (rivajet) i kritičke analize (dirajet).

Nije nam poznato da je ijedna nauka u historiji uživala takvu povezanost lanaca prenosilaca preko pouzdanih, pravednih i preciznih ljudi, kao što je to slučaj s ovim uzvišenim položajem koji je dobio Poslanikov sunnet. Učenjaci ovog ummeta i njegovi imami posvetili su mu vrhunsku pažnju, sve dok nisu uspjeli formirati ogromnu biblioteku kojoj nema slične u historiji, usavršivši vještinu sakupljanja i sistematizacije Poslanikovih hadisa. To je započelo još od prvih dana poslaničkog poziva, a do nas su stigle stotine hadiskih knjiga, od kojih većina sadrži vjerodostojne (sahih), dobre (hasen), slabe (daif), pa i neke apokrifne (mevdu) predaje.

Neću vam kriti da je od početka mog intelektualnog života moj omiljeni hobi bio čitanje i proučavanje knjiga sunneta i hadisa. Često bih osjećao vrhunac ushićenja i radosti dok bih se bavio proučavanjem, provjeravanjem i analizom hadisa Odabranika ﷺ. Međutim, ono što bi mi kvarilo to ushićenje i radost bilo je postojanje određenih problematičnih hadisa koji se ne slažu s ciljevima blistavog šerijata. Često sam tražio od učenjaka i muhadisa da nas obraduju jednom knjigom koja bi među svojim koricama sakupila najvažnije i najjače vjerodostojne poslaničke hadise koji su muslimanu potrebni u njegovoj vjeri i dunjaluku. To je zato što se tragalac za znanjem, tražeći određeni hadis u različitim hadiskim knjigama, često nađe pred ogromnim skupom predaja koji premašuje stotinu hiljada hadisa, o čijem stepenu vjerodostojnosti ili slabosti postoje različita mišljenja imama. Pitao sam se: kako musliman može imati uvid u drugi najvažniji izvor svog šerijata pored desetina hiljada hadisa u čijim se morima gube i sami stručnjaci...?!

To me je potaklo da ponovo proučim najvažnije poznate hadiske knjige kroz prizmu rivajeta i dirajeta. Nastavio sam svoje skromno istraživanje dok nisam otkrio da je mali broj muhadisa uslovio isključivo vjerodostojnost u svojim knjigama i postavio stroge uslove i pravila za prihvatanje hadisa. Najvažniji među njima su oni koje je spomenuo imam al-Sujuti u uvodu svoje knjige Al-Džami al-Kabir, ukazavši da su njihove knjige 'označene kao vjerodostojne'. To značenje je potvrdio i moj djed, imam i muhadis Muhamed ibn Džafer al-Kattani u svojoj knjizi Al-Risala al-Mustatrafa fi Bajan Mašhur Kutub al-Sunna al-Mušarrafa, rekavši: 'U njih spadaju knjige čiji su se autori obavezali na vjerodostojnost u njima.' Ovi imami su uložili ono najdragocjenije od svog vremena, imetka i truda kako bi se uvjerili u tačnost svega što se prenosi od Poslanika ﷺ. Većina hadiskih imama se složila oko podjele Poslanikovih hadisa na tri glavne vrste:

Vjerodostojni (sahih), dobri (hasen) i slabi (daif), a evo i detaljnog pojašnjenja:

Prvo: Vjerodostojan hadis (al-hadis al-sahih) je onaj koji prenosi pravedan i precizan prenosilac od isto takvog prenosioca, sve do kraja lanca, i on se dijeli na tri dijela:

Mutevatir hadis je onaj kojeg prenosi skupina od skupine, tako da je nemoguće da su se dogovorili o laži.

Mešhur hadis je onaj kojeg prenose najmanje trojica pouzdanih prenosilaca.

Ahad hadis je vjerodostojan hadis u čijem se prenošenju izdvojio jedan pouzdan prenosilac.

Drugo: Hasan hadis je onaj koji posjeduje najniži stepen svojstava prihvatljivosti.

Treće: Daif (slab) hadis je onaj koji ne posjeduje ništa od svojstava prihvatljivosti, a on se dijeli na mnoge vrste.

Što se tiče kudsi hadisa, to su hadisi koje Poslanik ﷺ prenosi od Stvoritelja, Uzvišenog i Veličanstvenog. Ovi hadisi su, kao i ostali poslanikovi hadisi, podijeljeni na vjerodostojne (sahih), dobre (hasan), slabe (daif), a ima i onih koji su apokrifni (mevdu).

U svjetlu ovih opsežnih hadiskih studija, u svojoj prvoj knjizi 'Najizabraniji poslanikovi hadisi' fokusirao sam se na hadise o čijoj su se vjerodostojnosti složili brojni imami sahiha. Kada je hadis ovjeren ocjenom više imama hadiske nauke, uprkos njihovim različitim razmišljanjima, mjestima i vremenima u kojima su živjeli, to znači da je svaki od njih uložio sav svoj trud kako bi potvrdio njegovu vjerodostojnost i pripisanost plemenitom Poslaniku, neka je na njega mir i blagoslov. To daje intelektualnu, geografsku i historijsku dimenziju njegovoj dokumentaciji, te shodno tome uzdiže hadise iz zbirke 'Najizabraniji poslanikovi hadisi' na nivo kategoričke sigurnosti u pogledu njihove autentičnosti i pripisanosti plemenitom Poslaniku ﷺ. Naime, nemoguće je da su se svi oni složili u grešci, popustljivosti ili da im je svima podmetnuto. Kada, na primjer, saznamo da je plemeniti hadis: 'Radite, jer svakome je olakšano ono za što je stvoren', zabilježilo više od deset velikih imama sahiha, to nas navodi na čvrsto uvjerenje da je on jedan od najvjerodostojnijih hadisa.

Iz tog razloga sam rekao da se naše povjerenje u vjerodostojnost određenog hadisa povećava s povećanjem broja imama hadisa koji su ga zabilježili u svojim zbirkama vjerodostojnih predaja. Tako je nastao ovaj veličanstveni izbor hadisa oko čije su se vjerodostojnosti usaglasili brojni imami sahiha. Riječ je o oko četiri hiljade hadisa koji obuhvataju grane blistavog šerijata, od akide, ibadeta, poslovanja, kazni, bontona, morala, uprave i drugog, a svi oni nisu u suprotnosti s Časnim Kur'anom, niti s ciljevima i temeljima blistavog šerijata, niti s kategorički utvrđenim naučnim činjenicama.

U ovoj knjizi sam naveo oznake imama prema njihovom hronološkom prvenstvu, a u nastavku navodim najvažnije simbole koje sam odabrao za imame hadisa, neka je Allah zadovoljan njima, a oko kojih se složila većina hadiskih stručnjaka, i to su:

(H) za Buharija, (M) za Muslima, (K) za ono što je usaglašeno između njih dvojice, (D) za Ebu Davuda, (T) za Tirmizija, (N) za Nesaija, (H-e) za Ibn Madžu, (Četvorica) za ovu četvoricu, (Trojica) za njih bez Ibn Madže, (Hm) za Ahmeda ibn Hanbela u njegovom Musnedu, (Am) za dodatke njegovog sina Abdullaha, (K-a) za Hakima u njegovom Mustedreku, (Hb) za Ibn Hibbana u njegovom Sahihu, (Hz) za Ibn Huzejmu u njegovom Sahihu, (Tb), (Ts), (Tc) za Taberanija u Velikom, Srednjem i Malom mudžemu, (S) za Seida ibn Mensura u njegovom Sunenu, (Hd) za Buharija u djelu El-Edeb el-mufred, (Th) za Buharija u djelu Et-Tarih, (D-a) za Dija el-Maksidija u djelu El-Muhtara, (Fi) za Šafiju u njegovom Musnedu, (Š) za Ibn Ebi Šejbu u Musnedu i Musannefu, (Ab) za Abdurrezaka u Džami'u i Musannefu, (A) za Ebu Ja'lu u njegovom Musnedu, (Kt) za Darekutnija u Sunenu i El-Efradu, (Fr) za Dejlemija u djelu El-Firdews, (Hl) za Ebu Nuajma u djelu El-Hilje, (Hb, Hq) za Bejhekija u djelima Šu'ab el-iman, Es-Sunen, El-Ma'rife, Dela'il en-nubuwwa i El-Esma we es-sifat, (Ad) za Ibn Adija u djelu El-Kamil, (Aq) za Akilija u djelu Ed-Du'afa, (Ht) za Hatiba u Džami'u i Tarihu, (Mi) za Darimija u njegovom Sunenu, (Tj) za Tajasalija u njegovom Musnedu, (Kr) za Ibn Asakira u njegovoj Historiji, (Bz) za Bezzara u njegovom Sunenu.

Ove bisere iz poslanikovih hadisa odabrao sam iz svoje knjige 'Najizabraniji plemeniti poslanikovi hadisi' i nazvao sam ih 'Zbir plemenitih poslanikovih riječi'. U njima se nalazi srž izbora i vrhunac hadiskih ljepota koje potvrđuju veličinu plemenitog Poslanika ﷺ, njegovu mudrost, znanje, univerzalnost, blagost, hrabrost, njegovu borbu protiv nepravde i zulumćara, te njegovo uspostavljanje istine i uništavanje neistine, kako bi bili svjetionik našoj djeci i cijelom ummetu.

Iskreno se nadam Allahu da sam velikom islamu uopće, a plemenitom poslanikovom sunnetu posebno, ponudio veličanstveno djelo koje će, ako Allah da, doprinijeti jedinstvu muslimana i približiti islam njegovom vječnom duhovnošću srcima obrazovanih i umovima časnih mislilaca na istoku i zapadu zemlje. Allah govori istinu i On upućuje na pravi put. Hvala Allahu koji je rekao: 'A nad svakim znalcem ima još znaniji'. Neka je na vas mir, milost i blagoslov Uzvišenog Allaha.

Profesor doktor Abd al-Qadir al-Makki al-Kattani
Savjetnik i profesor inženjerstva i visokih islamskih studija

Rekao je ﷺ: 'Neka Allah uljepša čovjeka koji od nas nešto čuje pa to prenese onako kako je čuo; možda je prenosilac razumniji od onog koji je slušao.'