Vjerovanje u objavljene knjige
Musliman vjeruje u sve knjige koje je Bog objavio svojim poslanicima, poput zapisa Ibrahima i Musaa, Zabura Davuda i Evanđelja Isa. Ovo vjerovanje je sastavni dio njegove vjere, jer priznaje da je Bog izvor upute i istine kojom je obraćao ljudima kroz svoje nebeske poruke, što usađuje u srcu vjernika poštovanje prema svim poslanicima koji su prenosili te poruke ljudima.
Kur'an je glavni i mjerodavan u odnosu na ono što mu je prethodilo; on je vaga kojom mjerimo ono što danas imamo od tekstova. Sve što je u tim knjigama u skladu s Kur'anom prihvaćamo kao istinito i trajno, a ono što mu se protivi ili s njim ne slaguje smatramo da je kroz vrijeme pretrpjelo iskrivljavanje i izmjene, te ne predstavlja Božje izvorne riječi onakvima kakve su bile objavljene.
Kur'an je došao potvrđujući prethodne poruke i ispravljajući ono što im je pridošlo od iskrivljenja, te je također najavio dolazak poslanika Muhammeda ﷺ u Toru i Evanđelje. Ovo potvrđivanje pokazuje jedinstvo božanskog izvora i čini Kur'an konačnim i pouzdanim autoritetom koji čuva istinu onoga što je Bog htio u ranijim objavama.
Suština vjerovanja u te knjige leži u prihvatanju da su one uputa i svjetlo. I uz vjerovanje da su prijašnje knjige pretrpjele izmjene, ne odbacujemo ih; držimo se onoga što nam Kur'an kazuje o njihovim osnovnim propisima i vrijednostima koje je Bog sačuvao u svojoj Knjizi. Tako ostaje musliman povezan s nizom blagoslovljenih poslanika, poštujući sve Božje poslanike i držeći se Kur'ana kao životnog vodilja.
يؤمن المسلم بجميع الكتب التي أنزلها الله على أنبيائه، كصحف إبراهيم وموسى، وزبور داود، وإنجيل عيسى عليه السلام. هذا الإيمان جزء لا يتجزأ من عقيدته، حيث يقر بأن الله هو مصدر الهداية والحق الذي خاطب به البشرية عبر رسالاته السماوية المتتالية، مما يغرس في نفس المؤمن احترام جميع الأنبياء الذين بلغوا هذه الرسالات للناس.
يعد القرآن الكريم المهيمن والحاكم على ما سبقه من الكتب السماوية؛ فهو الميزان الذي نزن به ما بين أيدينا اليوم من نصوص. فكل ما وافق القرآن من أخبار تلك الكتب نؤمن بصحته وبقائه، أما ما خالفه أو تناقض معه، فنوقن بأنه تعرض للتحريف والتبديل على مر العصور، ولا يمثل كلام الله الأصلي كما نزل.
لقد جاء القرآن الكريم مصدقاً لما قبله من رسالات مع تصحيح ما لحق بها من تحريف، بل وجاء بالبشارة بالنبي محمد ﷺ في التوراة والإنجيل. إن هذا التصديق يبين وحدة المصدر الإلهي، ويجعل من القرآن المرجع النهائي والأمين الذي يحفظ للبشرية حقيقة ما أراده الله في تلك الرسالات المنزلة سابقاً.
إن جوهر الإيمان بهذه الكتب يكمن في التسليم بأنها هدى ونور. ومع إيماننا بوقوع التحريف في الكتب السابقة، لا نتجاهلها، بل نتمسك بما أخبرنا القرآن عن جوهر أحكامها وقيمها التي خلدها الله في كتابه. وبذلك، يظل المسلم موصولاً بسلسلة النبوات المباركة، محترماً لرسالات الله جميعاً، ومتمسكاً بالقرآن كمنهج حياة.