Post
Post je četvrti stup islama. Sastoji se od uzdržavanja od hrane, pića i svih drugih stvari koje razbijaju post od izlaska zore do zalaska sunca u mubarek mjesecu Ramazanu. Post je škola za bogobojaznost, strpljenje i milosrđe prema siromašnima.
Post u islamu je jedinstvena odgojna škola; nije samo suzdržavanje od jela i pića, već je to praktičan trening samokontrole i svladavanja želja radi Allahovog naređenja. Osjećaj gladi i žeđi, naročito u vrućim danima, pruža vjerniku iskustvo snage volje i uči ga kako pobijediti svoje strasti, uz oslanjanje na strpljenje pri podnošenju teškoća ibadeta radi zadobivanja Allahovog zadovoljstva.
Jedna od najuzvišenijih svrha posta jeste razvijanje osjećaja za druge: kada se bogataš osjeti glađim, shvati istinski položaj očajnog siromaha, pa mu to probudi želju za davanjem i utjehom. To je lekcija u društvenom saosjećanju i pravednosti, gdje se razlike među ljudima smanjuju, a duša teži da pomogne onima koji su uskraćeni, pa se ibadet pretvara iz ličnog djela u praksu koja povezuje srca i jača društvo.
Post u srcu vjernika razvija stalan unutarnji nadzor; on se suzdržava od onoga što razbija post i u samoći i u javnosti, što učvršćuje u njemu bogobojaznost koja je suština vjere. Kroz ponavljanje ovog ibadeta svake godine, musliman se navikava prizivati poslušnost Allahu u svim sferama života, postajući sposoban ostaviti ono što Ga razljuti i držati se Njegovog puta uprkos iskušenjima i psihološkim pritiscima.
الصيام هو الركن الرابع، ويكون بالامتناع عن الطعام والشراب وسائر المفطرات من طلوع الفجر إلى غروب الشمس في شهر رمضان المبارك. الصيام مدرسة للتقوى والصبر والرحمة بالفقراء.
يُعد الصوم في الإسلام مدرسةً تربويةً فريدة، فهو ليس مجرد امتناع عن الطعام والشراب، بل هو تمرينٌ عمليٌّ على ضبط النفس وإخضاع رغباتها لأمر الله. إن شعور المؤمن بالجوع والعطش في الأيام الحارة يجعله يختبر قوة الإرادة، ويُعلمه كيف ينتصر على شهواته، مستعينًا بالصبر على مشقة العبادة ابتغاءً لمرضاة الله تعالى.
ومن أسمى حكم الصوم تنميةُ الشعور بالآخرين، فعندما يجوع الغني، يدرك بحسه حقيقة ما يعانيه الفقير المعدم، مما يبعث في قلبه الرغبة في العطاء والمواساة. إنه درسٌ في التراحم الاجتماعي والعدل، حيث تذوب الفوارق بين الناس، وتتوق النفس لمساعدة المحرومين، فتتحول العبادة من شأنٍ فرديٍّ إلى ممارسةٍ تؤلف بين القلوب وتشد أزر المجتمع.
كما يورث الصوم في قلب المؤمن رقابةً ذاتيةً مستمرة؛ إذ يمتنع عن المفطرات في الخلوة والجلوة، وهذا يعزز في نفسه التقوى التي هي جوهر الدين. ومن خلال تكرار هذه العبادة كل عام، يتعود المسلم على استحضار طاعة الله في كل شؤون حياته، فيصبح قادراً على ترك ما يغضب ربه، والالتزام بمنهجه مهما بلغت المغريات والضغوطات النفسية.