Uvod u knjigu

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je najljepši blagoslov i najpotpuniji mir na onoga koji je poslan kao milost svjetovima, našeg prvaka Muhammeda, sina Abdullahova, onoga koji je istinit u obećanju i povjerljiv, te na njegovu porodicu i ashabe, plemenite i blagoslovljene, kao i na one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. Slavljen neka si Ti, o Allahu, mi nemamo drugog znanja osim onoga čemu si nas Ti poučio. Gospodaru naš, pouči nas onome što će nam koristiti i okoristi nas onim čemu si nas poučio, te nam povećaj znanje, blagost i mudrost. Ti si, uistinu, Sveznajući, Blagi i Mudri. Gospodaru moj, raširi prsa moja, olakšaj mi zadatak i odriješi uzao s jezika moga, kako bi razumjeli govor moj.

A zatim, zadovoljstvo mi je predstaviti plemenitom čitatelju odabrani skup sažetog i sadržajnog Poslanikovog govora, koji sam izabrao iz svoje najpoznatije knjige „Safwat al-Ahadith al-Nabawiyya al-Shareefa” (Najodabraniji Poslanikovi hadisi). To su hadisi o čijoj su se autentičnosti usuglasili brojni imami hadiskih zbirki, a nakon uspjeha koji je postigla knjiga „Safwa” — sveobuhvatna enciklopedijska referenca koju me Allah počastio da sakupim, pripremim, tematski rasporedim i objasnim njene manje poznate termine prije nekoliko godina. Ta je knjiga, Allahovom milošću, naišla na prihvaćanje i dobrodošlicu u znanstvenim, arapskim i islamskim krugovima diljem svijeta, s obzirom na to da sadrži najvažnije i najvjerodostojnije Poslanikove hadise u čiju ispravnost nema sumnje zbog konsenzusa hadiskih autoriteta. To su hadisi koji su muslimanu potrebni u njegovoj vjeri i dunjaluku. U knjizi „Safwa” usredotočio sam se na hadise koji se tiču vjerovanja, ibadeta, pravnih propisa, poslaničkih mudrosti, poticanja na dobro i zastrašivanja od zla, vrlina, Poslanikovih osobina, bontona, znanosti, medicine, tefsira, vijesti o iskušenjima i predznacima Sudnjeg dana, opisa Sudnjeg dana, Dženneta i Džehennema, te svega što koristi muslimanu u vjeri i životu, uz ostale savjete i pouke... kako bi bila lako dostupna hadiska referenca istraživačima i dokumentarna knjiga u kojoj se pojavljuju hadisi oko čije su se autentičnosti usuglasili imami hadisa, označeni simbolima njihovih najvažnijih prenositelja, ako Allah Uzvišeni da.

To je knjiga koju su pohvalili brojni učenjaci, muhadisi i mislioci, smatrajući je suvremenom i cjelovitom hadiskom referencom jer obuhvaća najvjerodostojnije hadise s najjačim lancima prenositelja i tekstovima. Riječ je o djelu kakvo ranije nije napisano u ovom obliku i na ovaj način. Nakon četrnaestog izdanja, uvidio sam da ova knjiga, unatoč svojoj važnosti i znanstvenom statusu kao cjelovit indeks za one koji žele provjeriti autentičnost hadisa, uglavnom zanima znanstveni i intelektualni sloj studenata, učenjaka i muhadisa. Stoga sam, udovoljavajući želji dijela naše braće od znanja i vrline koji su tražili sažetak knjige „Safwa” — s obzirom na to da u njoj postoje određeni hadisi koji se ponavljaju zbog različitih početaka, dodatka riječi ili dvije, ili razlika u predajama uz podudarno ili blisko značenje — odlučio te viškove izostaviti u ovom „Zborniku plemenitih Poslanikovih izreka”. To je učinjeno kako bi knjiga bila lakša za posjedovanje i pamćenje onima koji žele učiti napamet. Što se tiče onih koji žele kompletan skup hadisa u čiju autentičnost nema sumnje, trebaju se vratiti cjelovitoj knjizi „Safwat al-Ahadith al-Nabawiyya al-Shareefa”. Cilj je da „Zbornik plemenitih Poslanikovih izreka” bude pristupačan različitim profilima studenata i istraživača vjerskih i svjetovnih znanosti, kako bi se prikazala ljepota Poslanikovih ﷺ hadisa, njegova sažeta a sadržajna mudrost i sunnet. Kada vjernik, ali i nevjernik ili kritičar, uvidi te riječi, postat će mu jasno božansko nadahnuće koje je Allah podario Vjerovjesniku ﷺ koji nije znao čitati ni pisati. Ti hadisi čine mudru i veličanstvenu cjelinu koja može poteći samo od onoga koga je Allah odabrao da bude milost svjetovima, potvrđujući riječi Stvoritelja, Silnog i Uzvišenog: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” Također, on je ﷺ o sebi rekao: „Ja sam samo darovana milost.” Ovi hadisi potvrđuju ta značenja i podudaraju se s islamskim i plemenitim ljudskim mudrostima, vrijednostima i moralom, što će cijeniti i poštovati svi pravedni i časni mislioci i učenjaci svijeta.

Također, želio sam ove mudrosti i Muhammedova ﷺ remek-djela usmjeriti našoj braći u dijaspori, kako bi ih predstavili kao svete islamske tekstove. Molim svakoga od njih tko je u mogućnosti da pokuša prevesti ovo djelo na žive jezike zemalja u kojima borave, kao uvod u predstavljanje gigantske islamske misli kao univerzalne poruke koja sadrži milost, ljubav i bratstvo za zagovornike suživota utemeljenog na miru, pravdi i plemenitom moralu.

Budući da sunnet plemenitog Poslanika ﷺ ima jedinstvenu i prepoznatljivu ulogu u izgradnji arapske i islamske civilizacije te temeljno mjesto u islamskom zakonodavstvu, došla je izravna božanska naredba o nužnosti pridržavanja učenja Odabranika ﷺ. Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: „Ono što vam Poslanik dade, to uzmite, a ono što vam zabrani, toga se prođite.” Allah Uzvišeni ga je posebno istaknuo riječima: „A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put”, te je vjernicima poručio: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”

Gospodar, Silni i Uzvišeni, naredio je Svom plemenitom Poslaniku ﷺ da dostavi ono što mu se objavljuje riječima: „O Poslaniče, dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga.” U drugim ajetima Istiniti, Uzvišen neka je On, pojašnjava da je spustio Mudru Opomenu Svom plemenitom Poslaniku kako bi je objasnio i pojasnio ljudima: „A tebi objavljujemo Kur'an da bi ljudima objasnio ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” Istiniti, Blagoslovljen i Uzvišen neka je On, naglašava da je jedna od najistaknutijih osobina vjernika pridržavanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik odredili: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo na očiti krivi put.” Uzvišeni također potvrđuje da plemeniti Poslanik ﷺ ne govori po hiru svome, već po uputi božanske objave: „On ne govori po hiru svome.” Također je naredio vjernicima pokornost njemu, povezujući pokornost Poslaniku ﷺ s pokornošću Allahu, Silnom i Uzvišenom: „Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku bit će u društvu onih kojima je Allah milost Svoju darovao: vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi. A divno li je to društvo!” Postoje i brojni drugi ajeti koji potiču muslimana na slijeđenje Poslanikovih ﷺ učenja, izbjegavanje njegovih zabrana i pridržavanje njegovog sunneta.

Nema sumnje da je časni Kur'an prvi izvor islamskog zakonodavstva, a da je sunnet Poslanika ﷺ — njegove riječi i djela — drugi izvor. Sunnet pojašnjava propise časnog Kur'ana, specificira njegove opće odredbe, ograničava apsolutne ili tumači sažete. Štoviše, sunnet može samostalno propisati stvari koje se uopće ne spominju u Kur'anu. Zbog tog položaja, učenjaci i imami ovog ummeta posvetili su mu iznimnu pažnju, trošeći dragocjeno vrijeme i imetak na njegovo prikupljanje i provjeru. Usavršili su načine sakupljanja i razvrstavanja Poslanikovih hadisa prema svojim namjerama i ciljevima, putujući radi njih i posvećujući se njihovom zapisivanju i klasifikaciji.

To je započelo tako što su plemeniti ashabi čuvali plemeniti hadis u svojim grudima i pohranjivali ga u dubini svojih srca. Natjecali su se u njegovom pamćenju i provjeri, jer im je plemeniti Poslanik ﷺ u prvim danima poziva zabranio njegovo zapisivanje iz bojazni da se ne pomiješa s časnim Kur'anom. Kasnije je on, neka su na njega Allahov blagoslov i mir, dopustio pisanje nekim ashabima, poput Alije ibn Ebi Taliba, Ebu Šaha i Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhum, a potom i Abdullahu ibn Amru ibn al-Asu, radijallahu anhuma. To se dogodilo nakon što su mu neki ashabi rekli, vidjevši ga kako zapisuje sve što potječe od Poslanika ﷺ: „Zapisuješ li sve što čuješ od Allahovog Poslanika, a on je čovjek koji govori i u srdžbi i u zadovoljstvu?” On je to spomenuo Poslaniku ﷺ, koji mu je rekao: „Piši, jer tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, iz njih — pokazavši na svoja usta — ne izlazi ništa osim istine.” To je potvrdio i Ebu Hurejre rekavši: „Niko od Poslanikovih ashaba nije prenio više hadisa od mene, osim Abdullaha ibn Amra, jer je on zapisivao, a ja nisam.” Zapisivanje Abdullaha ibn Amra ibn al-Asa postalo je poznato među ashabima i nazvali su ga „Istinita stranica” (Al-Sahifa al-Sadiqa). Sve je to bio dokaz brige plemenitih ashaba, Allah bio zadovoljan njima, i njihove žudnje da nauče napamet riječi i djela plemenitog Poslanika ﷺ, sve dok ih nisu prihvatili kao praktičnu metodu i stvarni sunnet u svakoj situaciji. U tome su im pomagali njihovo snažno pamćenje i čista srca, uz činjenicu da je jedan broj njih zapisivao mnoge hadise, tako da je društvo ashaba u Medini činilo potpunu sliku prve islamske zajednice privržene časnom sunnetu. Sve se to prenijelo s ashaba, Allah bio zadovoljan njima, na generacije tabiina, čiji su veliki prenosioci predali ovo golemo blago i dragocjene riznice generacijama koje dolaze poslije njih.

Kada se islam proširio, a islamska država proširila i ashabi se razišli po raznim krajevima, javila se potreba za zapisivanjem hadisa u sistematizirane knjige. Među prvima koji su se posvetili ovom pitanju bio je halifa Omer ibn Abd al-Aziz, koji je izdao naredbu svojim namjesnicima i učenjacima u pokrajinama da zapisuju i sakupljaju hadis. Prvi koji su to započeli bili su Ibn Šihab al-Zuhri (umro 124. h.g.), Ibn Ishak (umro 151. h.g.) i Sufjan al-Tawri (umro 161. h.g.). Među najpoznatijim knjigama koje su nam stigle iz tog razdoblja je „Muwatta” imama Malika (93–179. h.g.), zatim „Musannaf” Abd al-Razzaqa (umro 211. h.g.), „Musannaf” Ibn Ebi Šejbe (umro 235. h.g.) i drugi. Potom je nastupila nova faza u klasifikaciji plemenitog hadisa. Bilo je onih koji su sakupljali sve što je preneseno od Poslanika ﷺ, pa su sastavljali „Musnede” — knjige koje sadrže Poslanikove hadise s njihovim lancima prenositelja bez razlikovanja između vjerodostojnih i ostalih. Među prvima koji su sastavljali Musnede bili su imam Ahmed (rođen 164., umro 241. h.g.), Osman ibn Ebi Šejbe (156–239. h.g.) i drugi. Bilo je i onih koji su izdvajali samo vjerodostojne hadise, izostavljajući slabe. Prvi koji je klasificirao na ovaj način bio je imam al-Buhari (256. h.g.), zatim imam Muslim (261. h.g.), a njihovim putem krenuo je veći broj istaknutih imama. Potom su se raširila hadiska djela u svim oblicima i formama, pa su postojali Musnedi, Sahihi, Suneni, Mustadrakati, Mustahradžati, zatim Džami'i i druge knjige hadisa i hadiske terminologije različitih vrsta i stupnjeva. Sve su one kasnije postale jezgra hadiskih znanosti u pogledu predaje i proučavanja.

Nije nam poznato da je ijedna znanost u povijesti uživala takav kontinuitet lanaca prenositelja preko pouzdanih, pravednih i preciznih osoba, kao što je to slučaj s ovim uzvišenim položajem koji je uživao poslanički sunnet. Učenjaci i imami ummeta posvetili su mu vrhunsku pažnju, sve dok nisu uspjeli formirati golemu biblioteku kojoj nema premca u povijesti. Usavršili su sakupljanje i razvrstavanje Poslanikovih hadisa, a to je započelo još od prvih dana poslaničkog poziva. Do nas su stigle stotine hadiskih knjiga, a većina tih knjiga sadrži vjerodostojne (sahih), dobre (hasan), slabe (da'if) i neke apokrifne (mawdu') predaje.

Neću vam kriti da je od početka mog intelektualnog života moj omiljeni hobi bio čitanje i proučavanje knjiga sunneta i hadisa. Često bih se nalazio u stanju krajnjeg ushićenja i radosti dok sam se bavio Odabranikovim hadisima kroz proučavanje, provjeru i analizu. Međutim, ono što je kvarilo moje ushićenje i radost bilo je postojanje određenih problematičnih hadisa koji se ne slažu s ciljevima plemenitog šerijata. Često sam tražio od učenjaka i muhadisa da nas obraduju jednom knjigom koja bi na jednom mjestu sakupila najvažnije i najjače vjerodostojne Poslanikove hadise koji su muslimanu potrebni u njegovoj vjeri i dunjaluku. To je zato što se student koji traži određeni hadis u različitim hadiskim knjigama često nađe pred golemim skupom hadisa koji premašuje stotinu hiljada, o čijem stupnju autentičnosti ili slabosti postoje različita mišljenja imama. Pitao sam se: kako musliman može imati uvid u drugi najvažniji izvor svog zakonodavstva među desetinama hiljada hadisa u čijim se morima i stručnjaci gube...?!

To me potaknulo da ponovno proučim najvažnije poznate hadiske knjige u pogledu predaje i analize. Nastavio sam svoje skromno istraživanje sve dok nisam otkrio da je mali broj muhadisa uvjetovao isključivo autentičnost u svojim knjigama i postavio stroge uvjete i pravila za prihvaćanje hadisa. Najvažniji među njima su oni koje je spomenuo imam al-Suyuti u uvodu svoje knjige „Al-Jami' al-Kabir”, ukazujući da su njihove knjige „označene kao autentične”. To je značenje potvrdio i moj djed, imam i muhadis Muhammad ibn Ja'far al-Kattani u svojoj knjizi „Al-Risala al-Mustatrafa”, rekavši: „Među njima su knjige čiji su se autori obavezali na autentičnost u njima.” Ti su imami uložili ono najdragocjenije od svog vremena, imetka i truda kako bi se uvjerili u točnost svakog detalja prenesenog od Poslanika ﷺ. Većina hadiskih imama složila se oko podjele Poslanikovih hadisa na tri glavne vrste:

Vjerodostojni (sahih), dobri (hasan) i slabi (da'if), a evo i detalja:

Prvo: Vjerodostojan hadis (sahih) je onaj koji prenosi pravedan i precizan prenosilac od isto takvog prenosioca do kraja lanca, a dijeli se na tri dijela:

Mutevatir hadis: to je onaj koji prenosi tolika skupina od tolike skupine da je nemoguće da su se dogovorili o laži.

Mešhur hadis: to je onaj koji prenose najmanje tri pouzdana prenosioca.

Ahad hadis: to je vjerodostojan hadis u čijem se prenošenju izdvojio jedan pouzdan prenosilac.

Drugo: Dobar hadis (hasan) je onaj koji posjeduje najniži stupanj svojstava prihvatljivosti.

Treće: Slab hadis (da'if) je onaj koji ne posjeduje ništa od svojstava prihvatljivosti, a ima mnogo vrsta.

Što se tiče kudsijj hadisa, to su hadisi koje Poslanik ﷺ prenosi od Stvoritelja, Silnog i Uzvišenog. Ovi hadisi, kao i ostali Poslanikovi hadisi, mogu biti vjerodostojni, dobri, slabi, a neki i apokrifni.

U svjetlu ovih opsežnih hadiskih studija, u svojoj prvoj knjizi „Safwat al-Ahadith al-Nabawiyya” usredotočio sam se na hadise oko čije su se autentičnosti usuglasili brojni imami Sahiha. Kada je hadis označen potvrdom više imama hadiske nauke, unatoč njihovim različitim razmišljanjima, mjestima i vremenima u kojima su živjeli, to znači da je svaki od njih uložio sav trud da se uvjeri u točnost njegovog pripisivanja plemenitom Poslaniku, neka je na njega blagoslov i mir. To daje intelektualnu, geografsku i povijesnu dimenziju njegovoj dokumentaciji, te stoga podiže hadise iz knjige „Safwa” na razinu apsolutne sigurnosti u točnost njihovog pripisivanja plemenitom Poslaniku ﷺ. Naime, nemoguće je da su se svi oni usuglasili u pogrešci, popustljivosti ili da im je svima podmetnuto. Kada saznamo, na primjer, da je plemeniti hadis „Radite, jer svakome je olakšano ono za što je stvoren” zabilježilo više od deset velikih imama vjerodostojnog hadisa, to nas navodi na čvrst zaključak da je on jedan od najvjerodostojnijih među vjerodostojnima.

Otuda sam rekao da naša sigurnost u autentičnost nekog hadisa raste s povećanjem broja onih koji su ga zabilježili među imamima Sahiha. Tako je nastao ovaj divni izbor hadisa oko čije su se autentičnosti usuglasili brojni imami, a koji broji oko četiri hiljade hadisa. Oni pokrivaju grane plemenitog šerijata: od vjerovanja, ibadeta, poslovanja, kazni, bontona, morala, uprave i drugog. Nijedan od njih nije u suprotnosti s časnim Kur'anom, ciljevima i konstantama plemenitog šerijata, niti s kategorički utvrđenim znanstvenim činjenicama.

U ovoj knjizi naveo sam oznake imama prema njihovoj kronološkoj starosti. U nastavku navodim najvažnije simbole koje sam odabrao za imame hadisa, Allah bio zadovoljan njima, a oko kojih se složila većina hadiskih autoriteta:

(H) za al-Buharija, (M) za Muslima, (Q) za ono oko čega su se njih dvojica usuglasila, (D) za Abu Dawuda, (T) za al-Tirmidhija, (N) za al-Nasa'ija, (H) za Ibn Madžu, (Četvorica) za ovu četvoricu, (Trojica) za njih osim Ibn Madže, (Hm) za Ahmada ibn Hanbala u njegovom Musnedu, (Am) za dodatke njegovog sina Abdullaha, (K) za al-Hakima u njegovom Mustadraku, (Hb) za Ibn Hibbana u njegovom Sahihu, (Hz) za Ibn Khuzaymu u njegovom Sahihu, (Tb), (Ts), (Tc) za al-Tabaranija u Velikom, Srednjem i Malom rječniku, (S) za Sa'ida ibn Mansura u njegovom Sunenu, (Hd) za al-Buharija u djelu „Al-Adab al-Mufrad”, (Th) za al-Buharija u Povijesti, (D) za al-Diya' al-Maqdisija u „Al-Mukhtara”, (Fi) za al-Shafi'ija u njegovom Musnedu, (Š) za Ibn Ebi Šejbu u Musnedu i Musannafu, (Ab) za Abd al-Razzaqa u Džami'u i Musannafu, (A) za Abu Ya'lu u njegovom Musnedu, (Qt) za al-Daraqutnija u Sunenu i Al-Afradu, (Fr) za al-Daylamija u „Al-Firdawsu”, (Hl) za Abu Nu'ayma u „Al-Hilyi”, (Hb, Hq) za al-Bayhaqija u „Shu'ab al-Iman”, Sunenu, Al-Ma'rifi, „Dala'il al-Nubuwwa” te Imenima i svojstvima, (Ad) za Ibn Adijja u „Al-Kamilu”, (Aq) za al-Uqaylija u „Al-Du'afa”, (Ht) za al-Khatiba u Džami'u i Povijesti, (Mi) za al-Darimija u njegovom Sunenu, (T) za al-Tayalisija u njegovom Musnedu, (Kr) za Ibn Asakira u njegovoj Povijesti, (Bz) za al-Bazzara u njegovom Sunenu.

Izabrao sam ova remek-djela hadisa iz svoje knjige „Safwat al-Ahadith al-Nabawiyya al-Shareefa” i nazvao ih „Zbornik plemenitih Poslanikovih izreka”. U njemu se nalazi srž odabranog i vrhunac hadiskih ljepota koje potvrđuju veličinu plemenitog Poslanika ﷺ, njegovu mudrost, znanje, univerzalnost, blagost, hrabrost, njegovu borbu protiv nepravde i zulumćara, te njegovo uspostavljanje istine i uništavanje neistine, kako bi bili svjetionik našoj djeci i cijelom ummetu.

Iskreno se nadam Allahu da sam velikom islamu općenito, a časnom poslaničkom sunnetu posebno, ponudio veličanstveno djelo koje će, ako Allah da, doprinijeti jedinstvu muslimana i približiti islam njegovom vječnom duhovnošću srcima obrazovanih i umovima časnih mislilaca na istoku i zapadu zemlje. Allah govori istinu i On upućuje na Pravi put. Hvala Allahu koji je rekao: „A nad svakim znalcem ima sveznajući.” Mir s vama, milost Allahova i Njegov blagoslov.

Profesor dr. Abd al-Qadir al-Makki al-Kattani
Savjetnik i profesor inženjerstva i visokih islamskih studija

Poslanik ﷺ je rekao: 'Neka Allah uljepša lice čovjeku koji od nas nešto čuje i prenese to onako kako je čuo; jer često je onaj kome se prenese razumljiviji od onoga koji je čuo.'