Vjerovanje u objavljene knjige

Musliman vjeruje u sve knjige koje je Allah objavio Svojim poslanicima, poput Ibrahimovih i Musaovih svitaka, Davudovog Zebura i Isaovog Indžila, mir neka je s njim. Ovo vjerovanje je neodvojivi dio njegove vjere, jer priznaje da je Allah izvor upute i istine kojom se obraćao čovječanstvu kroz Svoje uzastopne nebeske objave, što u dušu vjernika usađuje poštovanje prema svim poslanicima koji su ove poruke prenijeli ljudima.

Časni Kur'an je dominantan i vladajući nad svim prethodnim nebeskim knjigama; on je mjerilo kojim vagamo tekstove koje danas imamo. Sve što se iz vijesti tih knjiga podudara s Kur'anom, vjerujemo u njegovu ispravnost i postojanost, dok za ono što mu proturječi ili je s njim u suprotnosti, sigurni smo da je bilo podložno izmjenama i preinakama kroz stoljeća, i ne predstavlja izvornu Allahovu riječ kako je objavljena.

Časni Kur'an je došao potvrđujući prethodne objave, ispravljajući ono što je u njima bilo izmijenjeno, štoviše, donio je radosnu vijest o Poslaniku Muhammedu ﷺ u Tevratu i Indžilu. Ova potvrda ukazuje na jedinstvo Božanskog izvora, i čini Kur'an konačnim i pouzdanim izvorom koji čuva čovječanstvu istinu o onome što je Allah želio u tim prethodno objavljenim porukama.

Suština vjerovanja u ove knjige leži u prihvaćanju da su one uputa i svjetlo. Iako vjerujemo da je došlo do izmjena u prethodnim knjigama, ne zanemarujemo ih, već se držimo onoga što nam je Kur'an objavio o suštini njihovih propisa i vrijednosti koje je Allah ovjekovječio u Svojoj Knjizi. Na taj način, musliman ostaje povezan s blagoslovljenim lancem poslanstva, poštujući sve Allahove objave i držeći se Kur'ana kao načina života.

يؤمن المسلم بجميع الكتب التي أنزلها الله على أنبيائه، كصحف إبراهيم وموسى، وزبور داود، وإنجيل عيسى عليه السلام. هذا الإيمان جزء لا يتجزأ من عقيدته، حيث يقر بأن الله هو مصدر الهداية والحق الذي خاطب به البشرية عبر رسالاته السماوية المتتالية، مما يغرس في نفس المؤمن احترام جميع الأنبياء الذين بلغوا هذه الرسالات للناس.

يعد القرآن الكريم المهيمن والحاكم على ما سبقه من الكتب السماوية؛ فهو الميزان الذي نزن به ما بين أيدينا اليوم من نصوص. فكل ما وافق القرآن من أخبار تلك الكتب نؤمن بصحته وبقائه، أما ما خالفه أو تناقض معه، فنوقن بأنه تعرض للتحريف والتبديل على مر العصور، ولا يمثل كلام الله الأصلي كما نزل.

لقد جاء القرآن الكريم مصدقاً لما قبله من رسالات مع تصحيح ما لحق بها من تحريف، بل وجاء بالبشارة بالنبي محمد ﷺ في التوراة والإنجيل. إن هذا التصديق يبين وحدة المصدر الإلهي، ويجعل من القرآن المرجع النهائي والأمين الذي يحفظ للبشرية حقيقة ما أراده الله في تلك الرسالات المنزلة سابقاً.

إن جوهر الإيمان بهذه الكتب يكمن في التسليم بأنها هدى ونور. ومع إيماننا بوقوع التحريف في الكتب السابقة، لا نتجاهلها، بل نتمسك بما أخبرنا القرآن عن جوهر أحكامها وقيمها التي خلدها الله في كتابه. وبذلك، يظل المسلم موصولاً بسلسلة النبوات المباركة، محترماً لرسالات الله جميعاً، ومتمسكاً بالقرآن كمنهج حياة.