Post
Post je četvrti stub islama i podrazumijeva suzdržavanje od jela, pića i svih ostalih stvari koje kvare post, od zore do zalaska sunca u blagoslovljenom mjesecu ramazanu. Post je škola bogobojaznosti, strpljenja i milosti prema siromašnima.
Post u islamu je jedinstvena odgojna škola; on nije samo suzdržavanje od jela i pića, već je praktična vježba samokontrole i podređivanja želja Allahovoj naredbi. Osjećaj gladi i žeđi vjernika u vrućim danima omogućuje mu da testira snagu volje i uči ga kako pobijediti svoje prohtjeve, oslanjajući se na strpljenje u teškoćama ibadeta, tražeći zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.
Jedna od najviših mudrosti posta je razvijanje osjećaja za druge. Kada bogataš osjeti glad, svojim osjetilima shvaća stvarnost patnje siromašnog i potrebitog, što u njegovom srcu budi želju za davanjem i utjehom. To je lekcija o društvenoj suosjećajnosti i pravdi, gdje se razlike među ljudima tope, a duša žudi pomoći uskraćenima, pretvarajući ibadet iz individualne stvari u praksu koja ujedinjuje srca i jača društvo.
Post također usađuje u srce vjernika stalnu samokontrolu; jer se suzdržava od stvari koje kvare post i u samoći i u javnosti, a to jača u njemu bogobojaznost, koja je srž vjere. Ponavljanjem ovog ibadeta svake godine, musliman se navikava na prisjećanje na pokornost Allahu u svim aspektima svog života, postajući sposoban napustiti ono što ljuti njegovog Gospodara i pridržavati se Njegovog puta, bez obzira na iskušenja i psihičke pritiske.
الصيام هو الركن الرابع، ويكون بالامتناع عن الطعام والشراب وسائر المفطرات من طلوع الفجر إلى غروب الشمس في شهر رمضان المبارك. الصيام مدرسة للتقوى والصبر والرحمة بالفقراء.
يُعد الصوم في الإسلام مدرسةً تربويةً فريدة، فهو ليس مجرد امتناع عن الطعام والشراب، بل هو تمرينٌ عمليٌّ على ضبط النفس وإخضاع رغباتها لأمر الله. إن شعور المؤمن بالجوع والعطش في الأيام الحارة يجعله يختبر قوة الإرادة، ويُعلمه كيف ينتصر على شهواته، مستعينًا بالصبر على مشقة العبادة ابتغاءً لمرضاة الله تعالى.
ومن أسمى حكم الصوم تنميةُ الشعور بالآخرين، فعندما يجوع الغني، يدرك بحسه حقيقة ما يعانيه الفقير المعدم، مما يبعث في قلبه الرغبة في العطاء والمواساة. إنه درسٌ في التراحم الاجتماعي والعدل، حيث تذوب الفوارق بين الناس، وتتوق النفس لمساعدة المحرومين، فتتحول العبادة من شأنٍ فرديٍّ إلى ممارسةٍ تؤلف بين القلوب وتشد أزر المجتمع.
كما يورث الصوم في قلب المؤمن رقابةً ذاتيةً مستمرة؛ إذ يمتنع عن المفطرات في الخلوة والجلوة، وهذا يعزز في نفسه التقوى التي هي جوهر الدين. ومن خلال تكرار هذه العبادة كل عام، يتعود المسلم على استحضار طاعة الله في كل شؤون حياته، فيصبح قادراً على ترك ما يغضب ربه، والالتزام بمنهجه مهما بلغت المغريات والضغوطات النفسية.